|
|
moja nada,moje sve...
FRAMA,NAŠA FRAMICA....
::::My FrIeNdS::::
>>>annie and me<<<
>>>kvart<<<
>>>pajo and me <<<
>>>annie,me,meli<<<<
>>>krga,me,pajo<<<<
>>>nemam komentara<<<
>>>annie and meli<<<
>>>MOJ BRATIĆ<<<
| < | kolovoz, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ah..teško mi je sada reći o čemu ću pisati na ovom blogu....hm...svašta...što god mi padne na pamet....možda će to netko i htjeti čitati...nemam pojma:)
boomp3.com
boomp3.com
::::LiNkIćI:::
ana
veky
hely
Slavonske Lole
konj
frama pula
ŠTo ME ČinI SRetNOm
__FriENdS__
__NeKI DeČKo
_
___SuNČaN DAn__
___MOre__
___FRAma_
__glAZba__
...oBOžAvAm:...
___tHOmpSONA___
___crKvu____
___
___pLAvU I cRNU bOJU___
....nErvIRa Me......
__LaŽ___
___KAd TI neTKo ZaBIJe Nož u LEđa___
___kIŠaN DAn__
___KAd NETko VRijeĐA ONo ŠTO najVIŠe VOlim___
Srce jako je
Nisi moja, a ni njegova
ko selica, krila umorna
strah te mraza, studen snjegova
jug te zove, sjever ne pusta
Hoce srce protiv sudbine
kaplja srece, more nevolje
al' samo zeljom protiv istine
Srce jako je, zato reci volim te
izdrzat ce ako kazes da me ne volis
srce jako je samo kad si kraj mene
a boji se kad te nema, ti to ne vidis
Lopov ja sam tudjeg spokoja
i zid placa tvoje nevolje
ko pokoru prije kajanja
primam okove, blagoslovi me
Srce jako je, zato reci volim te
izdrzat ce ako kazes da me ne volis
>>>oStAvljEnA>>>
U tajnoj pregradi svog' srca
k'o uspomenu jos te čuvam
u albumu moje mladosti...
Proljeće me svako boli
kad se stari žar razgori
kad na tebe sve me podsjeti.
Lako si me lako preboljeo
jer mozda nisi me ni voljeo
u toj baladi patim samo ja....
Ispred mene strah od godina
i za tvoje noći sudbina
a ja u sredini ničija
od tvoga srca i od tvojih usana
zaboravljena sam...
Da ptice pjevajući umiru to znam
i ja jatu ostavljenih pripadam
i zivim samo jos od sjećanja.
Možda sam luda što te i sad čekam ja
ni jedna druga ljubav ne bi uspjela
jer poslije tebe nisam voljela.
Ja znam da neko nov ce doći
a ti me nikad nećeš proći
uvijek bit ćeš mi u podsvjesti
Proljeće me svako boli
kad se stari žar razgori
kad na tebe sve me podsjeti...
Onoga dana kada se nakon toliko vremena opet sretnemo
Ništa ti neću reći....
Moj pogled i suze u očima pokazat će ti
Koliko me boli to što mi radiš.
Koliko mi je duša usamljena i pati...
Oh,hoćeš li me ikada ljubavi svojom zvati?!
Hoću li ikada više doživjeti tvoje
Ruke oko svoga vrata,
Dali ću osjetiti otkucaje tvoga srca
Kad glavu naslonim na tvoja prsa.
Dali ću ikada doživjeti da me voliš
Bar upola kao nju?!...
Svaki novi početak je zapravo
Pokušaj da zaboravim sve ono
Što me kočilo i povrijedilo....
Sve novo što poželim učiniti
Nikako ne uspjeva...
Ne pitam se zašto jer znam....
Ti si mi anđele stalno u mislima...
Moj svijet si samo ti....
Moje srce je oduvjek tvoje....
Svaki trenutak posvećen je tebi...
Ali...uzalud....
Ja sam ti samo....
Neznam.....
Nedefinirana osoba u životu
moje rečenice su izgubile smisao.....
moj život je postao pakao....
od kad si otišao...
od kad si me samu ostavio....
željela sam da se vratiš...
i čekala sam te ....
ali nažalost opet sam ostala sam i ponižena....
ostala sam bez riječi i snage...
jedino što mi je ostalo je uspomena na
prošle godine koje smo zajedno proveli...
na zajedničke trenutke kada smo se zajedno smijali
i plakali....
na one trenutke kada sam znala da me voliš ....
ostalo je urezano u meni kao
najveći ožiljak koji
ću zauvijek nositi na srcu...
Na kraj svijeta vodis me
pa me tamo ostavljas, pa me ostavljas
na kraj svijeta vodis me
pa me tamo ostavljas, zasto me ostavljas
A ti idi i tiho nocas sidji
po mojim mokrim stubama aha, aha
bolje idi i jos jednom mi pokazi
da tek sam kap u vodama aha, aha
I nije za me tvoje zlatno ordenje
jer na tvom putu ja sam samo kamenje
Ajme..imam toliko toga za reći ali niti jedna moja riječ nije toliko snažna da bi opisala ovu ljutnju koju osjećam prema ovim jadnicima u Istarskoj županiji...sve je to naravno zbog onog glupok članka u Glasu Istre (najvećem smeću od novina)
THOMPSON.....kako su jadni....ma mislim to je za mene velika uvreda...riba je izjavila da u Istri nitko ne sluša Thompsona,pa čekaj malo,šta ja sam NITKO??? ma da najbolje.....samo se nadam da koncert neće biti odgođen nego da ćemo doći tamo i pokazati im da nas ima.....živim za 25.7 i nadam se da će sve biti kako je planirano.....
neke slikice....
uh...nakon jako dugo vremena odlučila sam ponovno napisati nešto novo.....što za Vas znače prijatelji??? heh....svi misle da je na to pitanje lako odgovoriti ali nije tako......nemam riječi za tako nešto jer ni sama neznam kako bi sve to opisala...pravog prijatelja mislim da nikada nisam ni upoznala....tužno znam....svaki dan se uvjeravam da su mi '' prijatelji'' zapravo najveći stranci...za one osobe za koje sam mislila da su mi skoro pa sve u životu...danas vidim da je to bilo prividno....privremeno....dani su mi puni razočarenja,uspona i velikih komičnih padova......vjerujem da se mnogima to događa...koliko god se trudiš ugoditi nekome i biti dobar s nekim to na kraju ne uspije....jednostavno imam osjećaj da ništa više nije vrijedno truda.....čemu se truditi izgraditi neko prijateljstvo koje će naizgled biti ono pravo i iskreno,kada će nakon nekog vremena izblijediti i nestati bez traga...kao da nikada nije postojalo.....znam da sada mislite da su ovo gluposti ali vjerujte mi nakon ovoliko padova izgubite vjeru u sve,a pogotovo u ''prijatelje''.......tužno ali nažalost istinito.....
Ako ce ti biti lakse idi
i ne cekaj da se snijeg
sa krova otopi
Nikad nisam htjela
da se vidi koliko boli
sto me vise ne volis
Mozda nisam
uvijek znala granicu
u ljubavi
Znam da nisam
uvijek sve razumjela
al' nisi ni ti
I ne prodje dan
da ne mislim na te, duso, ja
i ne prodje noc
da ne placem zbog tebe
I nije me sram
sto govori cijela ulica
ja sam tebi dala
zadnji dio sebe
Jucer mi je bilo jako lose
a nije ni danas
puno bolje, vjeruj mi
Preveliki osjecaji trose
osobito onda
kada nisu vraceni
Mozda nisam
uvijek znala granicu
u ljubavi
Znam da nisam
uvijek sve razumjela
al' nisi ni ti....
----------------------------------------------------------------------------------
Nitko me ne zna, rano kojim dolazim
svaku večer istim putem dolazim
nitko ne čeka, moj povratak na vratima
tišina sluša odjek mojih koraka
Slomljena vesala na morima bez obala
ostavljena struji i nemilosti vjetrova
slučajan susret i nada koja prolazi
ne znaće mnogo za vrijeme koje dolazi
Padam u ponore, sa svijetlom koje nestaje
padam u ponore, te neprekidne prevare
u dugoj potrazi za nekim mirnim lukama
ostajem poražena sa vječno praznim rukama
Prolazna kao željeznička stanica
zarobljena vječno u igrama bez granica
prošlost sve mjenja, a sve se već dogodilo
suviše kasno, da bi nešto značilo
--------------------------------------------------------------------------------
I umire ljubav, na vodi žuti cvijet
mi čekamo jutro kod nas se ruši svijet
I umire ljubav a riječi sve su glupe
hiljadu suza al * oči su suhe
Ja plačem u sebi, ja plačem
plačem dvoju trag
izbrisati neće nitko te suze iz nutra
I prolazi mladost na dlanu bijeli prah
i svi naši dani kradu nam zadnji dan
-------------------------------------------------------------------------------
neke se stvari jednostavno dogode...i nestanu bez traga...kao da nikada ništa nie postojalo....ali uvijek ostaju rane na srcu...
Evo dragi moji nakon dugo vremena ja pišem post....Iz priloženog naslova možete zaključiti da sam bila u Varaždinu na SHKM i bilo je bolje nego odlično...stvarno dan za pamćenje....najveće iznenađenje je bio Thompson....mislim da je to najbolje što mi se moglo tamo desiti....obitelj u kojoj smo ja i Helena bile smještena stvarno je bila draga i fina i zahvalna sam im na gostoprimstvu....ne mogu Vam riječima opisati koliko je taj susret bio divan...nadam se da će svima ostati u lijepom sjećanju...jedva čekam sljedeće godine Međugorje....a za 2 godine Zadar...jedva čekam.....
pozz Ivani,Dariji, Mirjani, Heleni,Dori i naravno Slavici.....
evo i slikica...
*Roky i Davor*
*ekipa na stadionu*
*frama Sv Antun*
* ja u elementu
*
* Petar i Darija*
* Hely i ja u obitelji*
*baš smo cool*
*Ivona,Darija i ja*
* ja i moja Ivanica*
*smijeh*
*naša kraljica gitare*
Evo danas sam odlučila samo slike objaviti:)
Pozz svima....
* ovo sam vam JA*
* i ovo sam JA*
*šta mislite ko' je ovo?...hehe*
*ja i annie*
*boro uživa...*
*njemu se baš sviđaju te ležaljke...*
*golupčići*
*mmm...što je dobro dupe....*
Sada sam u školi,na informatici pa ću iskoristiti to vrijeme da napišem novi postić!! nemam niš posebno za reći,a slike ću staviti kada dođem doma moram vam reći da nam je tjedan prošao supeer!!!! Ono najbitnije što imam za reći je: SRETAN ROĐENDAN Gorane
nadam se da ćeš se napiti za ovaj 18-ti rođendan
šteta što ne mogu doći ali nema veze....pozz
I još za kraj samo da napomenem: ako netko ima neš' protiv moga bloga neka ga ne čita!!!!!!!!!!!!!!!!!
Još i danas zamiriši trešnja
Još i danas zamiriši trešnja
u proljeće, kao davno prije,
jedna trešnja danima daleko
tamo gdje me već odavno nije.
Rekao sam kad poći sam mor'o
spalite mi i kuću i njivu
samo trešnju ostavite staru,
kad navratim da je vidim živu.
Što to ima u ljudima tužno
da ulaze u tuđe živote,
tko to živi u prošlosti mojoj
a još nije umro od sramote.
Rekao sam u vjetar sam prič'o
nikog nije bilo da me čuje
lijepu pjesmu ne voli baš svatko
neko baca kamen na slavuje.
evo ljudi moji da napokon i ja napišem novi postić.... ovaj tjedan je bio jako vatren
....hehe....za početak da vam ispričam šta se sve desilo u petak...pa ovako...Hrky je slavio 18-ti rođendan...i mi mu kupili majicu,i onda se našle neke ribe i bune se da kako smo mu mogli kupiti poklon bez njih...ma zamislite si vi to...uglavnom,ribe se naljutile na nas ko da smo počinili najveći zločin...i dođemo mi na feštu navečer...sve oke...i pojave se one frajerice...ne komuniciraju s nama...jer one su frajerice...hahahahaha
....uglavnom tu večer je bilo ODLIČNO!!! Sinoć smo bili u Stelli...ajme bilo je odlično...muzika je bila savršena...ma sve je bilo super.....sve dok nije počela.....TUČNJAVA....i gledala sam kako tipa ubijaju,baš su ga cipelarili...tip je dobio teške tjelesne ozljede...užasno je bilo...bez obzira na to sve je bilo oke....
I eto danas smo cijeli dan vani...igrali nogomet....smijeh......
Neka riba si umislila nešto pa bi ona tuđe dečke vodila u šetnju....hehee....neće ići....haha....
I tako ljudovi moji došla sam do kraja posta...još samo poručujem: AJDE VI LJUBOMORNI LJUDI,RADITE NAM SVE U INAT ALI ZAPAMTITE DA NIKAD NEĆETE BITI POPUT NAS!!!!!!!!!!!!!!!!!!
pozz svim frendovima,a oni koji se prave da su mi frendovi nek ne preuzimaju ovaj pozdrav...haha
evo slikica....
*annie & hrky*
*hrky, * annie* šangi* mandy* slađo*
*me and hrky and rogovi*
*najbolja ekipa na svijetu*
*Otrova, otrova dajte svima u krvi je vašoj jos puno ima otrova....
* alkohola kralj,to sam sada ja..prokleta je moja sudbina...*
*oni su lijepi,zgodni i pametni...ali nikada pjevati neće znati..*
*bože moj šta sve neće biti na ovim slikama,ali ovo su dobrice...nema otrova,nema...*
*neću s vama pričati ali fakića ću vam pokazati*
*mi smo frajerice, ne može nas nadmašiti ni Lara Croft*
*carica i car*
*kako smo slatki...*
* il' me ženi il' tamburu kupi,ja u nešto udarati moram*
*kraljica ustala iz mog kraljevskog kreveta*
*sunce moje...*
Evo posljednih dana nisam stigla napisati nista...jednostavno nemam ni vremena a niti sam u nekom dobrom stanju da nešto pametno napišem....
U ova zadnja tri dana toliko se mučim koliko nisam kroz cijeli život,valjda jer mi se do sada nije desilo tako nešto....doživjela sam da se mnogi meni dragi ljudi nađu u svakakvim teškim situacijama i raznim bolestima...ali ništa nije bilo ovako strašno....zbilja...neznam se nositi s tako nečime....neznam kako da to bar malo zaboravim....kad znam da meni netko jako bitan....leži...nepomično....u komi....u vrlo kritičnom stanju....stalno mi kroz glavu prolaze svakakve misli....razmišljam o toliko toga...prisjećam se kako mi je bilo lijepo s njim....pa bio mi je poput oca....a sada...leži tamo...dok ja strepim u nadi dal će se ikada više probuditi...dal će na moje oči ikada doći....kad čujem zvuk telefona....uhvati me strah....užas....neznam ni sama kako da sve to prebolim...
Iskreno se nadam da će se stanje popraviti...da će biti bolje...jedino što sada imam je vječno nadanje i vjera u Boga....
Da napomenem,jučer je Boro imao 18-ti rođendan,slavio ga naravno...bilo je odlično (iako nisam bila baš raspoložena) i nadam se da će ga kroz život pratiti sve najbolje....
pozz....
....posljednja slika....
